Autor:
Naš TimFebruary 3, 2025
Bosna i Hercegovina je krajem 2022. godine dobila formalno odobrenje za nastavak i proširenje izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda na tržište Evropske unije. Ovo je bez sumnje velika vijest za domaću mljekarsku industriju i pokazatelj da se ispunjavaju određeni standardi kvaliteta i sigurnosti hrane u zemlji. Međutim, kad se sagleda šira slika, otvara se pitanje: koliko je ovaj uspjeh zaista značajan u kontekstu činjenice da BiH i dalje uvozi daleko više mliječnih proizvoda nego što ih izvozi? Prema dostupnim podacima, u 2022. godini BiH je iz EU uvezla mlijeko i mliječne proizvode u vrijednosti većoj od 203 miliona KM, dok je izvoz bio gotovo osam puta manji. Dakle, iako je ovo odobrenje znak napretka, ostaje izazov: kako iskoristiti novootvorene prilike za izvoz, a istovremeno smanjiti ogromnu zavisnost od uvoza?
U nastavku detaljno analiziramo šta ovo odobrenje znači za bh. mljekarstvo, koje su ključne prepreke s kojima se sektor suočava, te kakve bi strateške mjere bilo potrebno poduzeti kako bi domaća proizvodnja postala konkurentnija i održivija. Pritom je od posebne važnosti predstaviti podatke i trendove koji jasno ukazuju na to gdje se BiH nalazi, šta je dosad urađeno, te šta sve nedostaje da bi se sektor značajno unaprijedio.
Bosna i Hercegovina ima dugogodišnju saradnju s Evropskom unijom, posebno u kontekstu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), koji je stupio na snagu 2015. godine. Ovaj sporazum omogućava povoljan carinski režim za određene vrste proizvoda, uključujući i prehrambene, ali istovremeno nameće stroge uslove i standarde koje bi domaći proizvođači morali ispuniti kako bi se plasirali na tržištu EU. U slučaju mlijeka i mliječnih proizvoda, ispunjavanje sanitarnih, veterinarskih i fitosanitarnih standarda Evropske komisije (EK) nije jednostavan zadatak. Radi se o kompleksnom procesu koji uključuje kontrolu kvaliteta, označavanje proizvoda, sljedivost sirovina, veterinarsku kontrolu i niz drugih mjera.
Kad govorimo o izvoznim dozvolama, važno je naglasiti da ih ne dobija država u cjelini “po defaultu”, nego pojedinačna preduzeća, nakon inspekcijskih provjera relevantnih tijela EU i domaćih institucija (Ured za veterinarstvo BiH, entitetski inspektorati, itd.). Novim odobrenjem iz 2022. godine, 11 domaćih mljekara dobilo je mogućnost da izvoze svoje proizvode na tržište EU. Ovo svakako doprinosi većoj prepoznatljivosti bh. brendova, ali i jačanju povjerenja potrošača u kvalitet domaćih proizvoda.
Historijski gledano, mljekarska industrija u Bosni i Hercegovini imala je značajan udio u poljoprivrednoj proizvodnji. No, ratna razaranja 1990-ih godina, te poslije njih dugi period tranzicije, ostavili su duboke ožiljke na infrastrukturi i tržištima. U postratnom periodu, domaća mljekarska industrija počela se oporavljati, ali često uz nelojalnu konkurenciju uvoznih proizvoda, koji su bili jeftiniji ili bolje brendirani.
Tek nakon značajnih ulaganja u modernizaciju postrojenja, obuku kadrova i uvođenje međunarodnih standarda (npr. HACCP, ISO norme), domaće mljekare su uspjele dostići nivo kvaliteta dovoljno visok za plasman na tržište EU. Zato ovo najnovije odobrenje nije došlo iznenada, već kao rezultat višegodišnjih napora u poboljšanju tehnologije, kvaliteta i marketinških strategija.
I pored toga što se često ističe uspjeh BiH u postizanju određenih standarda, surova statistika o uvozu i izvozu mlijeka otkriva duboke strukturne probleme. Izvoz vrijednosti od oko 25 miliona KM (ako uzmemo omjer osam puta manji od 203 miliona KM uvoza) ne može se porediti s troškovima i gubicima koje domaća privreda trpi usljed tako značajne zavisnosti od stranih dobavljača. Razlika između uvoza i izvoza ne samo da remeti trgovinsku ravnotežu, već dugoročno može ugroziti i razvoj lokalne poljoprivrede.
Jedan od najdirektnijih efekata velikog uvoza mliječnih proizvoda osjete farmeri. Oni su često prinuđeni snižavati otkupnu cijenu mlijeka kako bi ostali konkurentni, a to može dovesti do smanjenih prihoda i otežanog poslovanja. Farmeri se također suočavaju s pritiskom da investiraju u modernu opremu, nove tehnologije i kvalitetniju ishranu stoke, kako bi udovoljili sve rigoroznijim standardima. No, bez adekvatnih subvencija ili finansijskih olakšica, mnogi mali proizvođači nisu u stanju napraviti nužne iskorake.
Povećan uvoz može dovesti do privremenog smanjenja cijena na tržištu, što je nominalno povoljno za krajnje potrošače, ali dugoročno može rezultirati gašenjem domaćih proizvođača koji ne mogu konkurirati cijenom. Ako dođe do gašenja većeg broja domaćih farmi i mljekara, BiH bi se mogla suočiti s paradoksalnom situacijom: ovisnost o uvozu postala bi još veća, pa bi rast cijena na svjetskom tržištu direktno uticao na krajnjeg kupca u zemlji.
Iako mnogi uvozni proizvodi zadovoljavaju visoke standarde kvaliteta, ostaje pitanje sigurnosti lanaca snabdijevanja, naročito u kriznim situacijama (npr. pandemije, prirodne katastrofe ili geopolitičke nestabilnosti). Ako se domaća proizvodnja dodatno smanji, BiH bi mogla postati izuzetno ranjiva u slučaju poremećaja na međunarodnom tržištu. Upravo zbog toga se sve više govori o konceptu samoodrživosti u sektoru hrane, što je tema koja je obrađena i u drugim kontekstima poljoprivrede, kao što možete saznati u tekstu Kako održiva poljoprivreda doprinosi budućnosti hrane?
Da bismo razumjeli kako unaprijediti sektor, potrebno je identificirati glavne razloge zbog kojih BiH uvozi toliko mliječnih proizvoda. Ovdje nije riječ samo o “lošem marketingu” ili “nedostatku investicija”, već o dubljim, sistemskim problemima.
Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini, uključujući i sektor stočarstva, iznimno je fragmentirana. Prema nekim procjenama, većinu mlijeka u BiH i dalje proizvode manja porodična gazdinstva, koja imaju u prosjeku pet do deset grla. Ovakva struktura otežava standardizaciju procesa i kontrolu kvaliteta. Čak i kada se u malim gazdinstvima proizvodi mlijeko zadovoljavajućeg kvaliteta, veći otkupljivači i prerađivači suočavaju se s logističkim izazovima i višim troškovima otkupa od velikog broja raspršenih proizvođača.
Mnogi mali farmeri nemaju pristup savremenoj opremi niti odgovarajućoj obuci o modernim metodama uzgoja i ishrane stoke. Ovo ograničava mogućnost povećanja produktivnosti i poboljšanja kvaliteta. Istovremeno, veliki proizvođači koji mogu priuštiti savremene tehnologije nisu brojem toliko značajni da bi sami podmirili potrebe cijelog tržišta BiH.
Poljoprivredne subvencije u BiH razlikuju se od entiteta do entiteta, a ponekad i od kantona do kantona. Ovaj neujednačeni pristup stvara nepredvidivo poslovno okruženje za proizvođače. Neki dobiju relativno povoljne subvencije, dok drugi ostaju uskraćeni, što dovodi do neujednačenog razvoja sektora na različitim područjima BiH. Uz to, procedure za dobijanje subvencija ili kreditnih linija često su složene i zahtijevaju značajnu administrativnu podršku, koju mali proizvođači nemaju.
Mliječni proizvodi iz BiH često ne mogu konkurirati prepoznatljivim stranim brendovima, koji imaju veće marketinške budžete i prisustvo na policama. Domaća strategija brendiranja najčešće se svodi na isticanje “domaćeg porijekla” i “tradicije”, ali to na međunarodnom tržištu nije uvijek dovoljno. Uspjeh na inostranim tržištima zahtijeva ozbiljne marketinške kampanje, učešće na sajmovima, kreiranje prepoznatljivog identiteta proizvoda i kontinuiranu promociju.
Nakon što smo sagledali razloge velike uvozne zavisnosti, pitanje je kako sistemski pristupiti rješavanju ovih izazova. Slijedi nekoliko strateških smjernica koje bi mogle doprinijeti smanjenju uvoza, a time i boljoj poziciji bh. mlijeka na domaćem i inostranom tržištu.
Jedan od ključnih uslova za stabilnost i konkurentnost jeste permanentna kontrola kvaliteta. BiH već ima zakonske okvire o veterinarskoj i sanitarnoj inspekciji, ali je implementacija često nedosljedna.
Jedan od načina da se premosti fragmentiranost i poveća pregovaračka moć malih proizvođača jeste udruživanje u zadruge i klastere. Time se:
Fokus na održivost i “čiste” proizvodeGlobalni trendovi jasno pokazuju rast potražnje za organskim, ekološkim i bez-GMO proizvodima, naročito na zahtjevnim tržištima poput EU. Ova niša može biti šansa za BiH da izgradi prepoznatljiv imidž “čistih”, autentičnih proizvoda. U tom kontekstu, preporučujemo i čitanje članka Šta znači ‘čist’ proizvod na današnjem tržištu hrane? kao i Zašto je Hrana Bez GMO-a Ključ za Zdravlje, Održivu Poljoprivredu i Kvalitet?
Savremene tehnologije poput interneta stvari (IoT), precizne poljoprivrede i softverskih platformi za praćenje zaliha mogu drastično smanjiti troškove i povećati efikasnost:
Novo odobrenje za izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda omogućuje 11 bh. mljekara da direktno konkurišu proizvođačima iz EU. Ovo je nesumnjivo velika prilika, ali i izazov koji zahtijeva ozbiljnu pripremu. Samo formalno odobrenje ne garantuje automatski uspjeh na tržištu od 500 miliona potrošača.Adaptacija standardima i trendovima EU tržišta
Za izvoz su ključni dobro organizirani lanci snabdijevanja. To podrazumijeva:
Uspjeh u izvozu ne znači da BiH treba zanemariti vlastito tržište. Naprotiv, domaće tržište je osnova i za stvaranje prepoznatljivog brenda i za stabilan razvoj sektora.Edukacija domaćih potrošača
Država i međunarodne organizacije mogu putem grantova i kreditnih linija podržati:
Održiva poljoprivreda nije samo popularan izraz, već i ključni faktor u izgradnji otpornog i konkurentnog sektora mlijeka.
Izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda iz BiH u Evropsku uniju zasigurno je veliki korak naprijed. Međutim, ostaje činjenica da se BiH i dalje suočava s ozbiljnom zavisnošću od uvoznih proizvoda, što postavlja niz izazova pred domaće farmere, prerađivače i donosioce odluka. Otvaranje vrata za 11 domaćih mljekara na EU tržište ne znači automatsko rješavanje strukturnih problema; to je tek prva faza koja treba poslužiti kao katalizator daljnje modernizacije, usklađivanja s EU standardima i jačanja vlastitih kapaciteta.Da bi mljekarski sektor u BiH postao istinski konkurentan, potrebna je sveobuhvatna i dugoročna strategija koja uključuje:
Ako se sve ove mjere dosljedno sprovedu, Bosna i Hercegovina bi mogla postati prepoznatljiv akter na regionalnom i evropskom tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda. Tada bi pitanje “Veliki korak naprijed ili još uvijek zavisimo od uvoza?” moglo dobiti jasan odgovor: izvozni uspjeh više ne bi bio izolovan događaj, već dio šire priče o samoodrživosti, inovativnosti i kvalitetu bh. poljoprivrede i prehrambene industrije.Istina je da je put do potpunog smanjenja zavisnosti od uvoza još dug i kompleksan. Međutim, upravo ovakvi momenti – kao što je odobrenje izvoza u EU – pružaju impuls i motivaciju da se taj put ubrza. Potrebno je zajedničko djelovanje institucija, privatnog sektora i samih građana, koji će prepoznati značaj domaćih mliječnih proizvoda. U tom smislu, mlijeko i mliječni proizvodi mogu postati ne samo izvor ekonomskog razvoja, već i pokazatelj da je BiH spremna uhvatiti korak s najsavremenijim trendovima u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Bez obzira na trenutne izazove, postoji realna šansa da se mliječna industrija BiH pozicionira kao stabilan, inovativan i kvalitetan dobavljač, i u domaćim i u inostranim okvirima.
Od Jeseni 2024 godine započinjemo sa najvećom online zajednicom agrikulture Bosne i Hercegovine. Predani smo vašem uspjehu i zdravoj ishrani.
Novo odobrenje izvoza mlijeka iz BiH u EU ne znači da BiH prvi put dobija dozvolu za izvoz, već predstavlja periodičnu potvrdu da određeni proizvođači i dalje ispunjavaju stroge standarde Evropske unije. Od 2015. godine, BiH postepeno dobija dozvole za izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, a u 2025. godini objavljeno je da je odobren nastavak izvoza za određene domaće mljekare. Ovo znači da su inspekcije uspješno obavljene i da domaći proizvodi ostaju konkurentni na EU tržištu.
U 2022. godini, BiH je uvezla mlijeko i mliječne proizvode iz EU u vrijednosti od preko 203 miliona KM, dok je izvoz bio gotovo osam puta manji. Ovaj disbalans pokazuje da BiH i dalje značajno zavisi od uvoznih mliječnih proizvoda, uprkos naporima da domaća industrija jača i proširuje izvoz. Iako su dozvole za izvoz u EU važan korak, one same po sebi ne garantuju smanjenje uvoza, budući da potrošači i dalje često biraju uvozne brendove zbog cijene, dostupnosti i prepoznatljivosti.
Glavni izazovi domaće mljekarske industrije uključuju fragmentiranu proizvodnju, visoke troškove proizvodnje, nedostatak modernih tehnologija i ograničene kapacitete za međunarodni marketing. Mnogi proizvođači posluju kao mala porodična gazdinstva koja nemaju mogućnosti za velike investicije u tehnologiju i standardizaciju kvaliteta. Također, slaba državna podrška kroz subvencije i nekonkurentna cijena domaćih proizvoda u odnosu na jeftinije uvozne opcije dodatno otežavaju razvoj sektora.
BiH može smanjiti zavisnost od uvoza jačanjem domaće proizvodnje, većim subvencijama i modernizacijom opreme. Udruživanje proizvođača bi smanjilo troškove i poboljšalo konkurentnost. Strateško brendiranje i bolja distribucija mogu povećati potražnju za domaćim proizvodima, dok aktivno širenje izvoza u EU osigurava dugoročnu stabilnost sektora. Podizanjem svijesti potrošača o kvaliteti domaćih proizvoda može se dodatno smanjiti oslanjanje na uvoz.
Novo odobrenje izvoza može pomoći domaćim proizvođačima na nekoliko načina. Prije svega, omogućava im pristup tržištu EU koje ima visoke standarde i veću kupovnu moć. Ovo može povećati potražnju za domaćim mliječnim proizvodima i omogućiti proizvođačima bolje cijene. Također, ovo jača reputaciju bh. mlijeka i mliječnih proizvoda kao visokokvalitetnih i sigurnih. Međutim, da bi se ovi benefiti u potpunosti ostvarili, potrebno je dodatno ulaganje u marketing, distribuciju i brendiranje kako bi bh. mliječni proizvodi postali prepoznatljiviji na EU tržištu.