Od polja do stola: Transformacija organske poljoprivrede u BiH

Organska poljoprivreda u Bosni i Hercegovini (BiH) doživljava sve veću transformaciju i dobija na značaju, ne samo kao alternativni vid poljoprivredne proizvodnje, već kao model održivog razvoja lokalnih zajednica. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) ističu važnost organske hrane za ljudsko zdravlje i očuvanje okoliša, dok istovremeno doprinose i očuvanju tradicije i autentičnih proizvoda. U BiH, ova oblast obuhvata sve raznovrsnije inicijative – od manjih porodičnih farmi do preduzeća koja iz godine u godinu investiraju u modernizaciju i certifikaciju.

Kroz ovaj članak pokušaćemo da obuhvatimo ključne aspekte razvoja organske poljoprivrede u Bosni i Hercegovini, uz poseban fokus na put proizvoda “od polja do stola” i važnost certifikata kvaliteta koji garantuju da je riječ o istinski organskim namirnicama. Pritom ćemo razmatrati i dostupne statistike, procjene tržišnog rasta, kao i konkretne primjere iz prakse.

Cilj je da odgovorimo na ključna pitanja:

• Kako je organizovana organska poljoprivreda u BiH i koji su osnovni pravni i institucionalni okviri?
• Koje certifikate proizvođači mogu dobiti i koliko su važni za izvoz, ali i domaće tržište?
• Kakve su tržišne prilike i izazovi za poljoprivrednike koji se odlučuju na organsku proizvodnju?
• Zašto je organska poljoprivreda bitna za održivi razvoj, zdravlje stanovništva i zaštitu okoliša?

Ova tema je izuzetno slojevita i tiče se svih nas, budući da ishrana spada u osnovne životne potrebe, a briga o kvaliteti onoga što konzumiramo postaje sve važnija. Svijest o prednostima organskih proizvoda i prirodnih metoda uzgoja raste u cijeloj regiji, a Bosna i Hercegovina sve više zauzima značajno mjesto u toj ekspanziji, zahvaljujući geografskim, klimatskim i društvenim prednostima.

Historijski razvoj organske poljoprivrede u BiH

Tradicionalni pristup i tranzicija

‍Historijski gledano, poljoprivreda na prostoru BiH uvijek je imala naglašen element tradicije – porodična gazdinstva i sela koja su živjela od vlastite zemlje, često se oslanjajući na ekološki prihvatljive metode uzgoja bez puno savremenih, industrijskih sredstava. Međutim, nakon raspada Jugoslavije i tokom poslijeratne obnove, primarni cilj je bio povećanje produktivnosti i ekonomski oporavak. U tom procesu, organski principi su pomalo pali u drugi plan, jer su mnogi proizvođači počeli prelaziti na intenzivne metode kako bi brže odgovorili na tržišne potrebe i obnovili privredu.

Ipak, u proteklih 15 do 20 godina dolazi do zaokreta. Pojavljuju se inicijative pokrenute od nevladinih organizacija i međunarodnih projekata (npr. projekti finansirani od strane USAID-a, GIZ-a, UNDP-a), koje promovišu koncept organske proizvodnje i pomažu farmerima da usvoje savremene prakse kompatibilne sa evropskim standardima. Takvi programi su se najčešće ogledali u:

• Edukaciji poljoprivrednika o prednostima organskog uzgoja, obuci za pravilan odabir sjemenskog materijala, zaštiti bilja prirodnim putem, kompostiranju i slično.
  • Mnoge radionice su uključivale prikaz primjera iz EU zemalja, gdje organska proizvodnja već godinama ima stabilno tržište i gdje se ulaganje u kvalitet isplati.
• Finansijskoj podršci kroz subvencije, grantove ili olakšice za uvoz opreme potrebne za uspostavljanje certifikovane organske proizvodnje.
  • Prema izvještaju Svjetske banke, u nekim regijama BiH ovakvi programi doveli su do povećanja prihoda poljoprivrednih domaćinstava i do 30%, prvenstveno zbog viših otkupnih cijena.
• Mrežnom povezivanju i stvaranju saveza malih proizvođača, čime se olakšava pristup tržištu i certifikacionim kućama.
  • Mnogi farmeri udruženi u zadruge danas zajednički nastupaju na sajmovima i dijele troškove uvođenja standarda.

Rast potražnje i razvoj tržišta

‍Rast potražnje za organskom hranom, kako u BiH tako i u regiji, značajno je ubrzao širenje ove vrste proizvodnje. Prema analizi koju je 2022. godine sproveo USAID, vrijednost tržišta organske hrane u BiH bilježi rast od oko 10% godišnje, što je izuzetno dinamičan pokazatelj u poređenju s već zasićenim tržištima zapadnih zemalja. Istovremeno, istraživanje tržišta koje je provela Vanjskotrgovinska komora BiH pokazuje da se sve više maloprodajnih lanaca i specijaliziranih trgovina interesuje za domaće organske proizvode, preferirajući lokalne brendove radi autentičnosti i niže cijene transporta.

Međutim, iako već postoji postepeni zaokret potrošača prema zdravijoj ishrani, i dalje se susreće skepticizam zbog previsokih cijena ili nedovoljne edukacije o tome zašto su organski proizvodi vrijedni veće investicije. Ipak, kako raste osviještenost o uticaju ishrane na zdravlje, sve veći broj domaćih kupaca počinje shvatati da je riječ o dugoročnoj investiciji u kvalitet života.

Ključni elementi organske proizvodnje u BiH

Pravni okvir i standardi

‍Bosna i Hercegovina ima specifičnu administrativnu strukturu, koja utiče i na sektor poljoprivrede. Na državnom nivou postoje određene smjernice i zakoni o organskoj proizvodnji, ali pojedine nadležnosti su raspodijeljene između entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), kao i Brčko Distrikta. U praksi, poljoprivrednici najčešće prate:

• Zakon o poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju i prateće podzakonske akte u svakom entitetu, koji obuhvataju i poglavlja o organskoj proizvodnji.
• Pravilnike o organskoj proizvodnji i označavanju organskih proizvoda, gdje je precizirano šta tačno označava “organsko” i koje su metode dozvoljene.
• Usklađivanje sa EU regulativama (npr. Uredba (EU) 2018/848 i dopune), posebno za one proizvođače koji žele izvoziti na tržište Evropske unije.

Prema istraživanju Centra za ruralni razvoj, veliki broj farmera smatra da je pravni okvir i dalje donekle kompleksan, te da se državne institucije trebaju dodatno angažovati na jasno definisanim postupcima kontrole i izdavanja certifikata. Pa ipak, evidentno je da se kroz harmonizaciju s evropskim standardima situacija postepeno poboljšava.

Osnovni principi organske proizvodnje

‍Organska proizvodnja se razlikuje od konvencionalne po strogim pravilima koja podrazumijevaju ograničenu ili potpuno zabranjenu upotrebu sintetičkih pesticida, herbicida i mineralnih đubriva. Umjesto toga, preferira se:

• Ekološki uzgoj i plodored: Kako bi se spriječila erozija tla, očuvala plodnost i smanjio rizik od bolesti i štetočina, rotacija usjeva (plodored) je jedan od osnovnih alata.
• Prirodna gnojidba: Kompost, stajsko đubrivo iz kontrolisanog uzgoja stoke, “zelena gnojidba” i ostali organski materijali zamjenjuju umjetna đubriva.
• Biološka zaštita biljaka: Koriste se prirodni predatori i ekološki prihvatljivi insekticidi umjesto sintetičkih hemikalija. Na primjer, radi kontrole afida (lisnih uši), puštaju se bubamare koje se hrane štetočinama.
• Očuvanje biodiverziteta: Organska farma teži da njeguje staništa za različite biljne i životinjske vrste, a ne da ih iskorjenjuje do maksimuma radi “optimalnih” prinosa.

Pored biljnih kultura, sličan pristup postoji i u organskom stočarstvu, gdje se posebna pažnja posvećuje dobrobiti životinja, prirodnoj ishrani (bez genetski modificiranih organizama) i slobodnijem kretanju životinja.

Analiza rizika i prednosti

‍Iako zahtijeva više manuelnog rada i stručnih znanja, organska proizvodnja donosi višestruke prednosti.

• Veća tržišna vrijednost proizvoda: Organske namirnice, generalno posmatrano, na tržištu imaju višu cijenu za 20–50% (u zavisnosti od proizvoda), što kompenzira niže prinose.
• Doprinos javnom zdravlju: Minimizacijom upotrebe hemikalija, smanjuje se i rizik od njihovih ostataka u hrani, što potrošačima daje dodatni osjećaj sigurnosti.
• Zaštita okoliša: Organski način uzgoja dugoročno čuva plodnost tla, vodne resurse i bioraznolikost.
• Rizik od prelaska: Prelazak sa konvencionalne na organsku proizvodnju često nije lak, jer proizvođač prolazi kroz tzv. “period konverzije”, tokom kojeg mora ulagati, a tek nakon određenog roka (obično 2–3 godine) stiče pravo na puni certifikat.

Unatoč komplikacijama, sve više proizvođača u BiH prihvata ovu tranziciju kao investiciju u budućnost, oslanjajući se dijelom i na postojeće subvencije te povoljnije kredite za ekološko poslovanje.

Certifikati kvaliteta: zašto su važni i kako ih steći?

Oznaka “organsko” na deklaraciji proizvoda nije tek puka marketinška fraza; ona mora biti utemeljena u konkretnim procedurama kontrole i validacije od strane akreditovanih certifikacijskih kuća. Kada kupac vidi zvanični pečat, tipično EU zeleni list ili odgovarajući lokalni/ međunarodni certifikat, stiče povjerenje da je riječ o kontrolisanom proizvodu.

Najvažniji certifikati dostupni u BiH

• EU ekološka oznaka (EU Organic Logo)
  Ova oznaka – stilizirani list sa zvjezdicama – najrasprostranjenija je potvrda da proizvod ispunjava stroge zahtjeve propisane u regulativama Evropske unije o organskoj proizvodnji. Za proizvođače iz BiH koji izvoze na tržište EU, ona predstavlja uslov za širu distribuciju i konkurentnost.
• Nacionalni certifikati i oznake
  Iako BiH nema jedinstvenu državnu oznaku prepoznatu na nivou cijele države, postoje certifikacijske kuće koje djeluju na entitetskom ili regionalnom nivou, uz saradnju s međunarodnim partnerima. Proizvođači često dobijaju oznake poput “Organski proizvod FBiH” ili “Eko-proizvod RS”, zavisno od lokacije i institucija koje vrše kontrolu.
• Global G.A.P. (Good Agricultural Practice)
  Iako nije isključivo organski certifikat, Global G.A.P. definira dobrovoljne standarde za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda koji obuhvataju sigurnost hrane, standarde dobrobiti radnika i životinja te održive prakse. Mnogi proizvođači u BiH imaju ovaj certifikat kao korak ka još strožim organskim standardima.
• HALAL i KOSHER certifikati
  U BiH postoji i značajan broj proizvođača koji kombiniraju organske standarde s Halal ili Kosher certifikacijama, čime se dodatno potvrđuje kontrolisan proces i otvaraju vrata specifičnim tržištima (Bliski istok, Izrael, dijaspora).

Koraci do dobijanja certifikata

Proces certifikacije može potrajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, zavisno od toga da li se kreće od nule ili se prelazi iz konvencionalne u organsku proizvodnju. Tipičan postupak uključuje:

• Prijava i dokumentacija: Proizvođač kontaktira certifikacijsku kuću, popunjava aplikaciju i prilaže potrebne informacije o tipu kulture, površini zemljišta, metodama koje koristi itd.
• Kontrolni pregledi na terenu: Inspektori dolaze na farmu ili pogon, provjeravaju zemljište, biljke, skladištenje, bilješke o upotrebi sredstava za zaštitu, način ishrane životinja (u slučaju stočarstva), uslove prerade (za prerađivače).
• Prijelazni period: Ako se prelazi sa konvencionalne na organsku proizvodnju, postoji period konverzije (najčešće 2–3 godine) tokom kojeg se moraju poštovati organski principi, ali proizvod još uvijek ne može biti označen kao “organski”.
• Izdavanje certifikata: Kada inspekcija potvrdi da su svi uvjeti ispunjeni, certifikacijska kuća izdaje potvrdu s rokom važenja (obično godinu dana), nakon čega se vrše periodične provjere i eventualno obnavljanje.

Statistika iz 2021. godine pokazuje da je više od 160 proizvođača u BiH imalo neki oblik organskog certifikata, pri čemu se bilježi stalni rast. Mnoge certifikacijske kuće naglašavaju kako sve više gazdinstava uspješno prolazi kroz prijelazni period, što znači da će se na tržištu pojaviti još veći broj zvaničnih organskih proizvoda iz BiH.

Troškovi i koristi certifikacije

Finansijski aspekt zna biti izazovan, posebno za mala gazdinstva. Troškovi certifikacije kreću se od nekoliko stotina do nekoliko hiljada konvertibilnih maraka (KM) godišnje, zavisno od veličine proizvodnje i broja kultura. Međutim, tu treba uzeti u obzir potencijalno:

• Veće otkupne cijene: Organske maline, jagode ili povrće često dostižu i do 30–40% više cijene na domaćem i inostranom tržištu.
• Veća prepoznatljivost: Certifikat pomaže boljem pozicioniranju brenda i lakšoj promociji, pogotovo kod kupaca koji cijene transparentnost i kvalitet.
• Subvencije i potpore: U nekim kantonima/okružnim nivoima postoje programi poticaja koji pokrivaju dio troškova certifikacije.

U konačnici, dobivanje certifikata nije samo formalnost, već i stvaranje povjerenja između proizvođača i potrošača, što je ključno u modernom prehrambenom lancu.

Put od polja do stola: Kako funkcioniše lanac snadbijevanja?

Proizvodnja na gazdinstvu

‍Sve počinje na gazdinstvu, gdje se siju ili sade biljke, odnosno gdje se vrši uzgoj stoke, peradi, pčelinjaka itd. U organskoj proizvodnji, farmer mora bilježiti sve korake: kada je izvršio sjetvu, koju vrstu sjemena je upotrijebio, koje prirodne preparate je koristio za zaštitu i gnojidbu i kako je tekla vegetacija. U stočarstvu, analogno, prati se ishrana životinja, porijeklo hrane (koja također mora biti organska), veterinarske intervencije, uslovi smještaja i drugo.

Prerada i pakovanje

‍Kada su sirovine spremne za berbu ili klanje u slučaju stočarske proizvodnje, slijedi proces prerade. U ovoj fazi od iznimne je važnosti spriječiti kontaminaciju s konvencionalnim proizvodima. Zato se koriste posebne linije za preradu ili se, ukoliko se isti pogon dijeli i za konvencionalnu robu, vrši temeljito čišćenje i dezinfekcija svih uređaja prije organske proizvodnje.

• Uspostava “sljedivosti”: Svaki lot proizvoda mora imati jedinstvenu šifru, a prateća dokumentacija sadrži informacije o dobavljaču sirovina, datumu berbe, datumu prerade i ostalim detaljima koji osiguravaju transparentnost.
• Kontrola kvaliteta: Laboratorijske analize mogu obuhvatati provjeru ostataka pesticida, mikrobiološku ispravnost i druge parametre.

Distribucija i dolazak do kupaca

‍Trenutno u BiH većina malih proizvođača koristi direktnu prodaju na pijacama, sajmovima i tzv. “kućnom pragu”. Međutim, sve je više onih koji se udružuju ili sklapaju ugovore s marketima i restoranima zainteresovanim za kvalitetne domaće proizvode. Prema istraživanju Federalnog zavoda za programiranje razvoja, prodaja u supermarketima raste, ali i dalje nije dominantan oblik za organsku robu, dok je e-trgovina (online prodaja) u porastu, naročito u urbanim sredinama.

Mnogi se proizvođači odlučuju i za Community Supported Agriculture (CSA) model, gdje se kupci pretplate na “košaricu” svježeg voća i povrća koja im se dostavlja jednom sedmično. To stvara stabilniji odnos i osigurava proizvođačima finansijsku sigurnost.

Izazovi perspektive za organsku poljoprivredu u BiH

Nedostatak edukacije i istraživanja

‍Jedan od najčešćih izazova jeste činjenica da mnogi proizvođači ne poznaju dovoljno dobro specifične metode organske proizvodnje, niti raspolažu dovoljnom stručnošću za borbu protiv bolesti i štetočina na prirodan način. U BiH ima relativno malo savjetodavnih službi specijaliziranih za organski uzgoj, i uglavnom se oslanja na projekte međunarodnih organizacija i nekoliko entuzijasta agronoma.

• Institucionalna podrška nije uvijek dovoljna, pa poljoprivrednici nerijetko moraju sami eksperimentisati ili se oslanjati na iskustva iz susjednih zemalja poput Hrvatske i Srbije, gdje je tržište organske hrane nešto razvijenije.
• Akademske institucije tek u novije vrijeme uvode posebne katedre ili module posvećene ekološkoj proizvodnji. Istraživanja, naučni radovi i knjige na domaćem jeziku o ovoj temi i dalje su relativno ograničeni, što otežava pristup savremenim znanjima.

Konkurencija i globalno tržište

‍Suočavanje s uvoznim proizvodima je poseban izazov. Mnoge zapadnoevropske i druge regionalne kompanije imaju dužu tradiciju organske proizvodnje, uspostavljene brendove i značajne marketinške budžete. Za bh. proizvođače je ključno da:

• Razviju prepoznatljiv brend i istaknu autentičnost svojih proizvoda (na primjer, bosanski gljive, jagodičasto voće, med ili ljekobilje koje je globalno cijenjeno zbog kvaliteta i ukusa).
• Udruže se ili naprave kooperacije koje omogućavaju veći volumen proizvodnje i nastup na inostranim sajmovima (npr. BioFach u Njemačkoj).
• Ulože u marketing: Internet platforme, društvene mreže i online trgovine mogu im pomoći da dođu do publike koja cijeni organske i geografski specifične proizvode.

• Neke bosanske firme već izvoze organsko jagodičasto voće i med u Skandinaviju ili Njemačku, gdje postižu vrlo dobre cijene. Taj model pokazuje da se, uz zadovoljenje strogih europskih standarda, na globalnom tržištu može biti konkurentan.
• Proces standardizacije i uspostava pouzdanih lanaca snabdijevanja još su u fazi razvoja, ali strateški planovi ruralnog razvoja BiH sve više izdvajaju organske projekte kao perspektivnu nišu.

Poticaji i mogućnosti finansiranja

‍U zavisnosti od entiteta i kantona, poljoprivrednici mogu ostvariti određene subvencije za ekološku proizvodnju. Visina podsticaja kreće se od 200 do 600 KM po hektaru, u zavisnosti od kulture i stepena razvoja gazdinstva. Ipak, mnogi poljoprivrednici ukazuju na nedovoljan nivo javne podrške, posebno ako se uporedi s nekim zemljama u okruženju.

• Komercijalne banke i mikrokreditne organizacije sve češće nude kreditne linije uz povoljnije kamate za poljoprivrednike koji imaju certificiranu organsku proizvodnju ili planiraju prelazak s konvencionalnih na ekološke metode.
• EU fondovi: Kao potencijalni budući član EU, BiH se može prijavljivati na određene IPA fondove (Instrument for Pre-Accession Assistance) koji podržavaju ruralni razvoj i ekološke projekte. Tu je, međutim, potrebna tehnička pomoć pri izradi projektne dokumentacije.

Statistike koje govore u prilog organskoj proizvodnji

Da bismo razumjeli širi kontekst, evo nekoliko statističkih pokazatelja, prikupljenih iz različitih izvora (FAO, Agencija za statistiku BiH, te nezvaničnih procjena udruženja poljoprivrednika):

• Rast obradivih površina pod organskom poljoprivredom u BiH: U 2015. godini iznosio je oko 2400 hektara, dok je do 2021. ta cifra porasla na blizu 5000 hektara (oko 0,2% ukupnog poljoprivrednog zemljišta). Iako je procenat i dalje mali, trend je uzlazan.
• Struktura proizvodnje: Većinu organske proizvodnje čine voćnjaci (jagodičasto voće, jabuke, šljive), te ljekovito i aromatično bilje. Značajan udio zauzima i pčelarstvo.
• Izvoz organske hrane: U 2020. godini zabilježen je izvoz organskog voća i povrća u vrijednosti od približno 15 miliona KM. Najveće destinacije bile su Njemačka, Austrija i Švedska.
• Prosječne maloprodajne cijene: Organska jaja mogu biti skuplja i do 40% u odnosu na konvencionalna, dok je organsko voće najčešće 20–30% skuplje. Ipak, sve više potrošača je spremno platiti tu razliku radi kvaliteta i percepcije zdravstvene koristi.
• Planovi za naredni period: Prema Strategiji poljoprivrede i ruralnog razvoja BiH (2021–2027), cilj je povećati udio organskog zemljišta na 1%, te unaprijediti institucionalni okvir i mehanizme kontrole.

Dobre prakse i studije

Da bismo pokazali konkretne primjere transformacije, izdvojimo dva slučaja:

“Organska Dolina” – Zadružni model u Krajini

Grupa malih poljoprivrednika iz jednog krajiškog sela suočila se s problemom niskih otkupnih cijena maline i jagode na konvencionalnom tržištu. Odlučili su se udružiti i zajednički započeti proces prelaska na organsku proizvodnju.

• Zajednička logistika: Nabavili su opremu za navodnjavanje i hlađenje, što je smanjilo troškove po individualnom proizvođaču.
• Ugovor s certifikacijskom kućom: Podijelili su troškove certifikacije i kroz zajednički nastup dobili bolju cijenu usluge.
• Nastup na sajmovima: Zahvaljujući jedinstvenom brendu “Organska Dolina”, privukli su pažnju domaćih trgovinskih lanaca i ostvarili prve izvozne ugovore za smrznutu malinu na tržišta EU.
• Rezultati: Dvije godine nakon prelaska, primanje članova zadruge poraslo je za 25%, a planiraju da prošire asortiman i na proizvode od ljekovitog bilja.

Porodična farma “Eko Košuta” – Organski sir i mliječni proizvodi

Na planinskim obroncima iznad Travnika, porodica Košuta već generacijama uzgaja krave i ovce. Prije desetak godina, odlučili su da uvedu organske standarde.

• Kontrolisana ishrana stoke: Krave i ovce se hrane isključivo travom i sijenom s vlastitih pašnjaka, koji nisu tretirani hemijskim sredstvima. Kupovna hrana za zimu mora imati organske certifikate.
• Prerada mlijeka: U maloj mljekari, uz strogo poštovanje higijenskih i ekoloških standarda, proizvode tradicionalni travnički sir, jogurt i kajmak, ali sada sa organskom oznakom.
• Direktna prodaja: Na sedmičnom nivou prodaju proizvode na lokalnoj pijaci i imaju dogovor s jednim restoranom koji naglašava da koristi “100% organski sir i kajmak”.
• Izazovi: Veće administrativne obaveze i nešto viši troškovi održavanja farmi (posebno kada su vremenske neprilike), ali potražnja raste iz sedmice u sedmicu.

Budućnost organske poljoprivrede u BiH

Posmatrajući globalne trendove, jasno je da će organska poljoprivreda nastaviti rasti. U BiH, ključne tačke za budući napredak su:

• Dalja edukacija i promocija: Potrebno je jačati svijest potrošača o benefitima organske hrane, ali i educirati mlade agronome, farmere i širu javnost. Više radionica, seminara, kao i integracija ovih tema u obrazovni sistem, doprinijet će bržem razvoju.
• Bolja koordinacija institucija: Harmonizacija propisa na nivou države, entiteta i kantona ublažit će birokratske prepreke. Jedinstven državni registar i oznaka “Organski proizvod BiH” pomogli bi promociji na inostranim tržištima.
• Ulaganje u infrastrukturu: Obezbjeđenje hladnjača, sušara, preradbenih pogona i puteva do udaljenih ruralnih krajeva ključno je za smanjenje gubitaka, poboljšanje kvaliteta i konkurentnije cijene.
• Digitalne platforme: Online tržišta i e-trgovine postaju sve relevantniji kanal prodaje. Proizvođači koji se brzo prilagode i otvore web prodavnice, integriraju se s platformama poput Glovo, Korpa ili specijaliziranim sajtovima za organsku robu, moći će doprijeti do šire baze kupaca.
• Razvoj turističke ponude: Ruralni turizam u BiH sve više u fokus stavlja domaće specijalitete i izlete po farmama. Ovo je prilika da se organski proizvodi direktno promoviraju i prodaju turistima, što generiše dodatne prihode za seoska domaćinstva.

Zaključak

Transformacija organske poljoprivrede u Bosni i Hercegovini je proces koji iz godine u godinu napreduje. Ne radi se više samo o izolovanim primjerima par entuzijasta, nego o sve razgranatijem sektoru koji u svoju mrežu uvlači male i srednje proizvođače, lokalne zajednice, restorane, trgovine i institucije koje prepoznaju potencijal organskog “brenda”.

Put “od polja do stola” u organskoj proizvodnji zahtijeva temeljitu brigu o svakom koraku, od izbora sjemena ili hrane za stoku, preko kontrole i minimalne obrade, sve do adekvatne ambalaže i transporta. Certifikati kvaliteta služe kao garancija potrošačima, potvrđujući da je riječ o proizvodu koji slijedi stroge ekološke standarde. Upravo u transparentnosti i povjerenju leži najveća snaga organskog sektora.

Iako pred poljoprivrednicima stoje značajni izazovi, od nedostatne institucionalne podrške do globalne konkurencije, prilike su isto tako velike. Bosna i Hercegovina raspolaže prirodnim resursima i tradicijom koja može poduprijeti rast organskih proizvoda – od specifičnih autohtonih sorti voća i povrća, preko bogate flore ljekovitog bilja, do stočarstva u planinskim predjelima sa čistim ispašama.

Budućnost organske poljoprivrede u BiH obuhvata daljnju integraciju u međunarodne tokove, osnaživanje domaćeg tržišta i stvaranje prepoznatljivog identiteta. To neće biti moguće bez kontinuiranog rada na edukaciji, uspostavi modernih mehanizama kontrole, ulaganja u inovacije i marketing, ali i bez trajne saradnje svih aktera: države, proizvođača, stručnjaka i samih potrošača. Svaki korak naprijed u tom pravcu znači kvalitetniju ishranu, očuvan okoliš i jaču ekonomsku poziciju bh. poljoprivrednog sektora.

Ukoliko ste poljoprivrednik ili vlasnik gazdinstva koji razmišlja o prelasku na organsku proizvodnju, možda je upravo sada idealan trenutak da se informišete o dostupnim poticajima, kreditnim linijama i mogućnostima udruživanja s drugim proizvođačima. Obratite se lokalnim savjetodavnim službama, poljoprivrednim zadrugama ili certifikacijskim kućama da biste dobili detaljne smjernice.

Ako ste potrošač koji želi podržati razvoj organske poljoprivrede, potražite na tržištu domaće, certificirane proizvode, raspitajte se o porijeklu onoga što kupujete i razmislite o uspostavljanju direktne saradnje s proizvođačima (putem kućne dostave ili redovnih sedmičnih košarica). Na taj način činite dobro i za svoje zdravlje i za održivost lokalne zajednice.

A za sve one koji žele znati više o povezanosti zdrave ishrane i očuvanja prirode, preporučujemo praćenje naših narednih članaka, gdje nastavljamo s temama o “Prirodi i Zdravlju” te “Prehrambenoj industriji” i razvoju globalnih trendova. Dodatno, možete se prijaviti na naš newsletter kako biste dobijali redovne obavijesti o novim sadržajima, savjetima i iskustvima ljudi koji su uspješno transformirali svoje farme i prehrambene navike.

Zajedno možemo napraviti iskorak ka održivoj i zdravoj budućnosti.

PROČITAJTE JOŠ:

• Za više detalja o zdravstvenim benefitima organske ishrane i kako domaće namirnice mogu poboljšati Vaš imunitet, pročitajte naš sljedeći članak: Prirodna Snaga: Kako Lokalne Organske Namirnice Doprinosе Vašem Zdravlju
• Zainteresovani za globalne trendove i činjenicu da organski proizvodi postaju nova norma u prehrambenoj industriji? Pogledajte: Trendovi u Prehrambenom Sektoru: Zašto Organski Proizvodi Postaju Nova Norma

Ovim člankom, nadamo se da smo Vam pružili detaljan uvid u transformaciju organske poljoprivrede u BiH, te da ćete uvidjeti vrijednost certifikata kvaliteta kao ključne karike povjerenja na relaciji proizvođač – potrošač. Bez obzira da li ste kupac koji želi zdraviji izbor ili proizvođač koji traži poslovnu priliku, organska poljoprivreda nudi potencijal za pozitivan utjecaj na ekonomiju, društvo i okoliš.

Prijavite se na naš newsletter kako biste redovno dobijali savjete o održivoj ishrani, upoznali se s novim lokalnim proizvođačima i stekli širu sliku o važnosti organske poljoprivrede za zdravlje i okoliš. Samo zajedničkim djelovanjem možemo podići kvalitet života i sačuvati resurse za buduće generacije.